Mobilnost istraživača u Austriju: kada je dovoljna obavijest, kada treba ispitati dugoročni postupak i koji se dokazi mogu tražiti?
Državljanin treće zemlje koji već ima važeću boravišnu dozvolu za istraživače u jednoj državi članici EU može dio istraživanja obavljati u Austriji. Pravo mobilnosti istraživača razlikuje boravak do 180 dana u periodu od 360 dana u svakoj državi članici od dužeg boravka.
Za kratkoročnu mobilnost Direktiva (EU) 2016/801 predviđa postupak obavijesti. Za dugoročnu mobilnost u Austriji može biti potrebna boravišna dozvola „Forscher-Mobilität“ po § 61 NAG. Važeća dozvola istraživača, austrijska istraživačka ustanova, ugovor o prijemu i tačan period su ključni.
Ovaj tekst objašnjava koje korake treba razjasniti prije početka istraživanja u Austriji, koje dokumente organ može tražiti i zbog kojih razloga mogu nastati prigovori ili odbijanje. Prva austrijska dozvola za nastanjenje istraživača po § 43c NAG i mobilnost studenata slijede posebne puteve.
Provjera razvrstava period, postojeću dozvolu istraživača i dokumente za mobilnost. Iz rezultata možete poslati upit sa svojom konkretnom početnom situacijom.
Već znate da želite poslati upit? Idite direktno na obrazac za upit.
Za boravak do 180 dana u periodu od 360 dana u svakoj državi članici može doći u obzir kratkoročna mobilnost istraživača. Pripremite važeću putnu ispravu, dozvolu istraživača prve države, austrijsku ustanovu i datume istraživanja. Druga država članica može uložiti prigovor u roku od 30 dana nakon prijema potpune obavijesti.
Obavijest se pouzdano može pripremiti tek kada su austrijska istraživačka ustanova, period istraživanja i ugovor o prijemu jasni. Zavisno od primjenjivih uslova mogu se tražiti i zdravstveno osiguranje, dovoljna sredstva i adresa u Austriji.
Kod istraživanja dužeg od 180 dana treba ispitati dugoročni put. Druga država članica može predvidjeti poseban postupak za boravišnu dozvolu ili primijeniti kratkoročna pravila. Za Austriju prije početka treba razjasniti nadležni organ i dokaze koji se traže prema primjenjivom nacionalnom postupku.
Kod dugoročne mobilnosti važeća dozvola istraživača prve države i austrijska istraživačka djelatnost moraju se uklapati. Prije zahtjeva razjasnite da li postojeća dozvola pokriva period, koja ustanova prima istraživača i koje dodatne dokumente Austrija traži.
Mobilnost istraživača pretpostavlja važeću dozvolu istraživača prve države članice. Ako ta osnova nedostaje, prvo treba ispitati odgovarajuću austrijsku dozvolu za planirano istraživanje. Prva dozvola za nastanjenje istraživača po § 43c NAG slijedi vlastiti put zahtjeva.
Studentska ili druga boravišna dozvola ne zamjenjuje dozvolu istraživača koja se traži po članu 27. Istraživanje, studij i mješoviti boravci imaju različita pravila EU. Zato prvo treba precizno razvrstati djelatnost i postojeću dozvolu.
Član 27 Direktive (EU) 2016/801 otvara mobilnost za državljane trećih zemalja koji imaju važeću boravišnu dozvolu za istraživače u prvoj državi članici. Sa tom dozvolom i važećom putnom ispravom istraživač može ući u drugu državu članicu i tamo obaviti dio istraživanja. Boravak u drugoj državi ostaje vezan za uslove članova 28 i 29 i primjenjive razloge odbijanja.
Istraživanje u Austriji mora se obavljati u istraživačkoj ustanovi. Ugovor o prijemu opisuje svrhu istraživanja, period i finansiranje. Ako je boravak u drugoj državi članici bio poznat već kod prvog zahtjeva, ugovor može zabilježiti tu mobilnost. Kasnija promjena plana istraživanja traži novu provjeru.
Pravila mobilnosti pretpostavljaju da je istraživač već primljen u prvoj državi članici. Zato ne zamjenjuju prvi austrijski zahtjev za istraživača. Ako organ drugačije procijeni dokaze ili osnov postupka, može biti važno izvršiti uvid u NAG spis prije pripreme odgovora.
Član 28 obuhvata boravak do 180 dana u periodu od 360 dana u svakoj državi članici. Istraživač može dio istraživanja obaviti u istraživačkoj ustanovi druge države članice. 180 dana se računa prema svakoj državi članici. Zato pri planiranju stvarne dane istraživanja i boravka treba rasporediti prema državama i periodima.
Druga država članica može tražiti obavijest od istraživača, ustanove u prvoj državi ili austrijske ustanove domaćina. Ako je mobilnost bila planirana kod prvog zahtjeva, treba je navesti tada. Ako kasnije postane konkretna, obavijest se daje čim namjera bude poznata.
Uz obavijest se moraju priložiti važeća putna isprava i važeća dozvola istraživača koju je izdala prva država članica. Austrija može tražiti i ugovor o prijemu, period i datume, zdravstveno osiguranje, dovoljna sredstva za boravak i povratak te adresu u Austriji prije početka mobilnosti.
Dokazi treba da daju jednu usklađenu sliku: prva država članica primila je istraživača, austrijska ustanova prima dio istraživanja, a traženi period je pokriven važenjem dozvole istraživača. Protivrječnosti između dozvole, ugovora o prijemu, plana istraživanja i datuma putovanja otežavaju provjeru.
Za Austriju organ može tražiti pasoš i dozvolu prve države zajedno sa ugovorom o prijemu iz prve države ili ugovorom sa austrijskom istraživačkom ustanovom. Mogu se tražiti i dokazi o datumima istraživanja, zdravstvenom osiguranju i dovoljnim sredstvima. Organ može zatražiti dodatne informacije ako neka tačka ostane nejasna.
Dokumente složite jasnim redom: identitet i važeća dozvola, zatim prijem i svrha istraživanja, pa datumi, osiguranje, finansiranje i adresa. Pregled dokaza kod promjene poslodavca pokazuje opšti značaj usklađenih podataka u različitim dokumentima.
Za više od 180 dana u svakoj državi članici član 29 uređuje dugoročnu mobilnost istraživača. Druga država članica može primijeniti kratkoročna pravila ili predvidjeti poseban postupak za boravišnu dozvolu. Za boravak u Austriji zato prije početka treba razjasniti nacionalni postupak, nadležni organ i dopušteni period.
Druga država članica može odrediti maksimalni period dugoročne mobilnosti. Prema članu 29 stav 1 taj period mora iznositi najmanje 360 dana. Taj minimum prava Unije ne zamjenjuje provjeru konkretnog austrijskog postupka. Važne su dozvola prve države, ugovor o prijemu i period istraživanja u Austriji.
Član 29 ne traži da istraživač napusti područje država članica radi podnošenja dugoročnog zahtjeva i ne uvodi obavezu vize za to podnošenje. Da li se i pod kojim dodatnim uslovima zahtjev može podnijeti u Austriji zavisi od postupka druge države članice. Ulazak, postojeća dozvola i početak istraživanja moraju se vremenski uklapati.
Kod kratkoročne mobilnosti Austrija može uložiti prigovor u roku od 30 dana nakon prijema potpune obavijesti. Član 28 posebno upućuje na nedostatak uslova ili dokumenata, primjenjive razloge odbijanja i dostizanje maksimalnog perioda. Rok počinje kod potpune obavijesti, pa se nepotpuna predaja ne treba smatrati sigurnim početkom provjere.
Kod dugoročne mobilnosti član 29 traži pisanu odluku što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana nakon što nadležni organ primi potpun zahtjev. Odbijanje može uslijediti ako nedostaju traženi dokazi, postoji razlog odbijanja prema pravu Unije, dozvola prve države ističe tokom postupka ili je dostignut dopušteni maksimalni period.
Istraživač za kojeg se smatra da predstavlja opasnost za javni red, javnu sigurnost ili javno zdravlje ne smije ući niti boraviti u drugoj državi članici. Zavisno od vrste odluke treba provjeriti dostupni pravni lijek. Odluku, dokaz dostave, potpunu predaju i obrazloženje treba sačuvati zajedno.
Članovi 27 stav 3 i 30 obuhvataju i mobilnost članova porodice istraživača ako imaju boravišnu dozvolu za članove porodice koju je izdala prva država članica. Mogu se tražiti dokazi o porodičnoj vezi i položaju boravka člana porodice u prvoj državi. Porodični put prati istraživača, ali ima vlastite dokaze i uslove.
Istraživanje u više država članica traži posebnu vremensku i dokumentarnu provjeru za svaku državu. Ugovor o prijemu treba prikazati poznate države i periode. Kasniji dodatni boravak treba prijaviti nadležnom organu ili voditi kroz vlastiti postupak.
Ako se kratkoročni boravak pretvori u duži period istraživanja, postupci se ne mogu jednostavno spojiti. Po članu 29 zahtjev za dugoročnu mobilnost ne može se podnijeti istovremeno sa obaviješću za kratkoročnu mobilnost. Prelaz zato treba planirati prije isteka kratkoročnog perioda.
Za boravak do 180 dana u periodu od 360 dana u svakoj državi članici kratkoročna mobilnost po članu 28 Direktive (EU) 2016/801 može biti moguća uz obavijest. Važeća dozvola istraživača prve države članice i važeća putna isprava moraju biti dostupne. Austrija može tražiti dodatne dokaze.
Kod istraživanja dužeg od 180 dana u Austriji treba ispitati dugoročnu mobilnost po članu 29. Druga država članica može predvidjeti poseban postupak za boravišnu dozvolu ili primijeniti kratkoročna pravila. Tačno trajanje zavisi od projekta i važeće dozvole prve države članice.
Prilažu se važeća putna isprava i dozvola istraživača prve države članice. Austrija može tražiti i ugovor o prijemu, datume istraživanja, zdravstveno osiguranje, dovoljna sredstva za boravak i povratak te adresu u Austriji.
Austrija može uložiti prigovor u roku od 30 dana nakon prijema potpune obavijesti. Rok se odnosi na potpunu obavijest. Nedostajući dokazi mogu uticati na početak provjere.
Duži boravak se ne može jednostavno nastaviti novom kratkoročnom obaviješću. Ako je potrebna dugoročna mobilnost, treba ispitati postupak po članu 29. Zahtjev za dugoročnu mobilnost ne može se podnijeti istovremeno sa kratkoročnom obaviješću.
Procijenite spis i obrazloženje organa prije odgovora.
Odvojeno provjerite radne dokaze i ograničenja dozvole.
Pročitajte osnovne pojmove austrijskog prava boravka.
Dokaze za prvi zahtjev pripremiti jasnim redom.